Change in the house of flies

Oh, why are we so sad?
Are we feeling hurt by their evil eyes
and all those empty words?
We are thirsty for payback?
What would we like to do with the town?
Would we like to make it... dance? With the Animal?
Would we? WOULD WE?!
Tell us what we would like to do.
... burn it... burn it all...


Burn honey, burn, let the fire eat away
I never liked the look of this town
Burn it down now
I'll run, they all know what I've done
I fetch my gear and take my leave from this mountain

I never had a chance to prove I wasn't guilty,
I always seemed to get blamed for
Every little crime, I didn't even have a name for...

Still running, still defeated in my mind
I never even tried to defend my own pride
The father ain't always like the son
They claim we've purloined, I'm not the one...

The story always goes, when the anger within
Builds up for too long...
Takes us over...
And we all are forced to obey, hey...

It was a match made in Hell,
now the whole mountain burns
and every man gets what no man deserves

Our beloved kin never learned to fit in
Now I pay for my name, live my life in sin
How much less can I ask from you people?
This town stays in disarray
'til the rules are the same for us all, hey...

I've ran on this mountain, with no guilt of my own
The trees and the rocks, every cave, every hole
I dropped them a line, "beware, this mountain will
blow in your face. My last saving grace..."

Bells toll all over the town, burn, burn until it's all gone
Game over, what was a bad joke is now a reality show...

Are we all forced to obey... Are we ALL are forced to obey...

I climbed up the mountain,
and dug a grave for each day of pain,
it's in the past, this moment's so frail...
I am what you made me
With years of abuse, So burn!!!!

It was a match made in Hell,
now the whole mountain burns
and every man gets what no man deserves

Our beloved kin never learned to fit in
Now I pay for my name, live my life in sin
How much less can I ask from you people?
This town stays in disarray
'til the rules are the same for us all

Our beloved kin
Now I pay for my name
How much less can I ask from you people?
I hereby declare a martial law
and you all, we all are forced to obey... hey!







Sonata Arctica

And this bag was was, like, dancing with me...

Ovaj film..
Kroz naizgled svakodnevne radnje prikazuje suštinu svega.






Na pisanje bloga sa ovom temom me je podstakao komentar jedne osobe ispod klipa završetka ovog filma na youtube-u:




"Mnogi su ljudi mrzeli ovaj film zato što im otkriva strahove za čije postojanje nisu bili ni svesni.
Strahove od pravljenja koraka ka sreći. Strah od puštanja stvari koje su ih držale dalje od te sreće.
Zato što je za to potrebna hrabrost koju većina nas nema, a Lester ima."

Kada gledam ovaj film ne osećam tugu, a ni sreću...osećam samo kako mi otkucaji srca sa ravnomernog prelaze na sporije. Razmak između otkucaja srca se proteže i na pet minuta. A možda otkucaja ni nema.

Film vidi ljude onakve kakvi jesu.

"Kada bismo bili kadri da sagledamo svet i nas same u pravom svetlu samo na jedan dan, od svitanja do sumraka, oduzeli bismo sebi život ili izgubili razum"
Herman Hesse

Angela Hayes: I don't think that there's anything worse than being ordinary.


Film vrišti da se život nisu kuća, stvari, kola, odeća i baštenske rukavice koje se po boji slažu sa makazama.
...i da ljudi nisu uvek onakvi kakvu nam sliku projektuju.. Nisu nikad.

Angela Hayes: Yeah? Well, at least I'm not ugly!
Ricky Fitts: Yes, you are. And you're boring, and you're totally ordinary, and you know it.


OVO NIJE ŽIVOT! To su samo stvari...i postale su ti bitnije od življenja!

i onda uronite u život i vidite lepotu u ...

Bio je jedan od onih dana kada ste na momenat odvojeni od pahuljica...kada gotovo možete da čujete elektricitet u vazduhu. A ova kesa je plesala sa mnom.
Kao malo dete koje me moli da se igram sa njim. Petnaest minuta.
To je bio dan kada sam shvatio da postoji čitav život u svemu..i ta neopisiva sila koja je pokušavala da mi kaže da ne postoji razloga za strah, ikad. Snimci su jadni izgovori, znam. Ali mi pomažu da se setim...Potrebno mi je da se setim...
Ponekada vidim toliko lepote u svemu da osećam da ne mogu da se nosim sa njom. Kao da će srce da mi eksplodira pod pritiskom.






---------------------------------------------------------------------


Poznato je da ti ceo život preleti pred očima u momentu kada umireš. Pre svega, taj momenat nije momenat uopšte, beskonačno se proteže, kao okean vremena.. Za mene, to je bilo ležanje na leđima u kampu dečaka izviđača i gledanje zvezda padalica.. I žuti listovi sa javora koji su se protezali duž moje ulice..Ili ruke moje bake i način na koji joj je koža podsećala na papir..
I kada sam prvi put video novi Firebird svog rođaka Tonija..I Džejni...i Džejni...i...Kerolin.
Mogao bih sad biti prilično ljut zbog svega ovog što mi se desilo...ali, teško je ostati ljut, kada je toliko lepote svuda. Ponekad mi se čini da sve to vidim odjednom, i da je previše. Srce mi se naduva poput balona koji samo što nije pukao... i onda se setim da treba da se opustim, i da prestanem da pokušavam da to zadržim, i onda ono prostruji kroz mene kao kiša i ne osećam ništa sem zahvalnosti za svaki momenat mog glupog malog života. Nemate pojma o čemu pričam, siguran sam..Ali ne brinite...razmećete...jednog dana.






Ovaj film...

je umetnost.

Šta me je navelo da pišem blog? Samo jedna stvar. Silna dosada koja se nagomilala u sobi i koja me strašno zamara. Ako već toliko životarim i ne radim ništa efikasno, mogla bih makar da pišem, ako ništa drugo, pa možda nešto korisno i izađe iz ovoga. Oduvek sam htela da imam sopstveni blog u kome ću da kukam o stvarima koje mi smetaju, a da ne bude površno, kao npr. na facebook-u.
Gde početi? Trenutno i nemam nekih kreativnih ideja, ali bih mogla početi sa plastičnim operacijama, pošto sam nekim čudom danas naletela na informacije o plastičnim operacijama lepotica na svetskoj "estradi". Da! Žene posle plastičnih operacija mogu izgledati i lepo! Megan Fox, koja je uradila korekciju nosa i usana izgleda prirodno i provokativno, dok se Lady Gaga rešila nosa zbog kojeg je podsećala na muškarca sa gomilom ružne kose.
A šta je sa domaćom estradom? Nakon estetskih poduhvata 80% naših celebritija izgleda kao da ih je ubola osa ili još gore kao da imaju neke anomalije i izrasline! Zaista ne znam ko bi mogao da složi sa činjenicom da su abnormalno ogromne grudi sexy i da je lepo za oko videti ženu sa dva balona na mestima gde bi trebala imati nešto što je u normalnim razmerama!
Ili su to samo hirovi neukih, ubogih glupača koje ni ne znaju šta rade sa svojim telom, već samo hoće veće, bolje i sjajnije? Neću stavljati slike plastičnih operacija ljudi koji su ispali odvratni posle njih, jer svi mi odlično znamo ko ima prevelike usne ili grudi na našoj estradi..